Doc. dr Mehmed \u0110e\u010devi\u0107 sa Fakulteta politi\u010dkih nauka Univerziteta Crne Gore, podr\u017eao je za predstoje\u0107e lokalne izbore u Podgorici listu \u201eEvropski savez \u2013 Boris Mugo\u0161a (SDP, SD, LP i gra\u0111ani) – Podgorica za primjer\u201d.<\/p>\n\n\n\n
\u0110e\u010devi\u0107 je naveo razloge zbog kojih Boris Mugo\u0161a i lista Evropskog saveza treba da budu pobjednici predstoje\u0107ih izbora u Podgorici.<\/p>\n\n\n\n
Tekst podr\u0161ke doc. dr \u0110e\u010devi\u0107a prenosimo u cjelosti:<\/p>\n\n\n\n
\u0110e\u010devi\u0107: BORIS MUGO\u0160A I EVROPSKI SAVEZ KAO PARADIGMA (SU)\u017dIVOTA<\/p>\n\n\n\n
Za Borisa Mugo\u0161u, \u010dovjeka koji \u0107e biti nosilac liste Evropskog saveza na lokalnim izborima u Podgorici, znam jo\u0161 od djetinjstva. S obzirom na to da je Boris od mene stariji par godina, koje u ranom uzrastu toliko i tako vi\u0161estruko zna\u010de, o njemu sam uvijek znao vi\u0161e nego \u0161to je njega moglo interesovati da sazna o meni. Moja percepcija Borisa dodatno je oblikovana jednom slu\u010dajno\u0161\u0107u, koja je u\u010dinila da u mojim o\u010dima, dok sam bio klinac, Boris bude jedan od uzora (mogao bih dodati \u2013 sre\u0107om). Naime, tokom devedesetih godina, koje su u okolnim republikama\/dr\u017eavama bile obilje\u017eene masovnim zlo\u010dinima, po\u010dinjenim velikim dijelom u ime velikodr\u017eavnog nacionalizma, a u Crnoj Gori op\u0161tom dru\u0161tvenom regresijom koja je zahvatila sve pore dru\u0161tva, Boris i ja smo dijelili jedno zdravo interesovanje \u2013 obojica smo pasionirano trenirali i igrali tenis. Sa ve\u0107 vi\u0161edecenijske distance, i sa izvjesnim stru\u010dnim znanjem iz oblasti psihologije, mogao bih tvrditi i da je bavljenje sportom, i njemu pripadaju\u0107a identifikacija sa poznatim pojedincima koji su se u ovoj djelatnosti dokazali, sa\u010duvala nas koji smo tu vrstu interesovanja i identifikacije bili sre\u0107ni da ostvarimo od preuzimanja onog \u0161to je veliki psiholog Erik Erikson nazvao \u201enegativnim identitetom.\u201c Erikson je, naime, smatrao da se u nasu\u0161noj potrebi za identitetom i identifikacijom, mladi \u010dovjek kome dru\u0161tvo iz bilo kog razloga (klasna pripadnost, seksualna orijentacija, etno \u2013 kulturno porijeklo, dru\u0161tvene turbulencije…) ne dozvoli da razvije svoj potencijal i da bude socijalno integrisan na temelju jedinstvenih kapaciteta koje posjeduje, okre\u0107e jednom od \u201enegativnih identiteta\u201c koji mu, kao alternativa, stoje na raspolaganju. Ova lepeza \u201enegativnih identiteta\u201c je, po Eriksonu, tako satkana da bismo, sociolo\u0161kom terminologijom, mogli re\u0107i da se ona uglavnom kre\u0107e kroz oblast socijalne patologije. Primjera radi, Eriksonova analiza pokazuje da je Malkolm X, kao Afro \u2013 Amerikanac u dru\u0161tveno restriktivnom ambijentu, tokom dijela svog \u017eivota (kada se, kao mlad \u010dovjek, a ponukan nekim socijalnim odbijanjima, na\u0161ao \u201es one strane zakona\u201c) bio \u017ertva zamke \u201enegativnog identiteta.\u201c<\/p>\n\n\n\n
U ambijentu dru\u0161tvene erozije, za Borisa i mene je ponu\u0111enih negativnih identiteta bilo napretek, \u0161tavi\u0161e \u2013 tih godina su se pojavljivale njihove bizarne, groteskne forme, koje su \u010dak bile dobro primljene. Mo\u017eda sam, odrastaju\u0107i kao pripadnik \u201emanje brojnog naroda\u201c u dru\u0161tvu koje je tih godina bilo ideolo\u0161ki pro\u017eeto nacional \u2013 \u0161ovinizmom, bio u ve\u0107em riziku od upadanja u zamku \u201enegativnog identiteta\u201c od Borisa. I mo\u017eda su otud uzori koje smo Boris i ja dijelili za mene bili va\u017eniji nego za njega. Zapravo, dijelili smo ih samo donekle, jer za mene je i Boris bio jedan od takvih uzora. I to nije bilo slu\u010dajno: \u010dak i u grupi od nekoliko starijih momaka koji su ozbiljno igrali tenis, i koje sam ina\u010de zapamtio kao veoma pristojne, Boris, \u0161ampion, se izdvajao svojom skromno\u0161\u0107u, pame\u0107u, jednostavno\u0161\u0107u, kulturom i uop\u0161te dr\u017eanjem. Bio je tihi, nenametljivi pobjednik \u2013 ne\u0161to poput doma\u0107eg Stefana Edberga. Oni koji su tih godina pratili tenis zna\u0107e \u0161ta to sve zna\u010di. I zna\u0107e da je to najotmeniji, najdostojanstveniji na\u010din da se pobjeda nosi.<\/p>\n\n\n\n
Tako \u0107e i lista koju Boris predvodi biti tihi pobjednik izbora u Podgorici. Ova lista ne\u0107e ostvariti najve\u0107i broj glasova. Ali, u smislu vrijednosti koje ova lista nosi, ultimativna pobjeda mora biti njena. Ovo \u201emora\u201c iz prethodne re\u010denice nema imperativno zna\u010denje: ono je vi\u0161e na\u010din da se konstatuje jedna istorijska neumitnost. Svaki vi\u0161e\u0107elijski oblik \u017eivota, svaki iskreni prijateljski ili romanti\u010dni odnos, svaka etni\u010dki pluralna dr\u017eava, svaka nadnacionalna organizacija, bilo koja forma udru\u017eivanja za koju su ljudi kadri, a koja mo\u017ee da traje \u2013 opstaje zahvaljuju\u0107i silama povezivanja: bilo da te sile nazovemo libidinalnim ili erotskim (u \u0161irem zna\u010denju \u2013 onako kako je to radio Frojd) ili da ih ozna\u010dimo kao naklonost, simpatiju \u2013 sve do ljubavi \u2013 onako kako bi to u\u010dinili laici. U svijetu koji je ireverzibilno postao \u201eglobalno selo\u201c i u kojem vi\u0161e nema daljina, u kojem su dr\u017eave i narodi nepovratno upu\u0107eni jedni na druge, u kome su migracije velikih razmjera, jednako trajne, postale stvarnost i u\u010dinile ve\u0107i dio planete kulturolo\u0161ki heterogenim \u2013 pred ljudskim rodom stoje dva puta. Jedan je reakcionaran i putem ksenofobije i podsticanja razli\u010ditih oblika isklju\u010divosti i partikularizama vodi u ambis, o \u010demu ve\u0107 imamo barem dva proro\u010danska teksta, napisana u razli\u010ditim formama, ali jednako zlokobna: Hantingtonov Sukob Civilizacija i Orvelovu 1984. Dok Hantingtonova teza govori o kulturolo\u0161kim (i u njihovom krajnjem stepenu – civilizacijskim) razlikama kao neuralgi\u010dnim ta\u010dkama du\u017e kojih \u0107e se odvijati veliki i razorni konflikti, Orvel nudi distopijsku sliku u kojoj je svijet \u201eisparcelisan\u201c na nekoliko velikih totalitarnih blokova koji su u permanentnom konfliktu i riziku da eskalacijom ovih sukoba uni\u0161te ljudski rod. Uz svu autorsku slobodu, mogli bismo ratna \u017eari\u0161ta koja su otvorena posljednjih godina \u2013 ono u Palestini i ono u Ukrajini \u2013 tretirati kao indikatore da od ovako zloslutnih scenarija vi\u0161e i nismo daleko: prvo \u017eari\u0161te podsje\u0107a na sukob civilizacija, a drugo \u2013 na mogu\u0107nost velikog blokovskog okr\u0161aja.<\/p>\n\n\n\n
Drugi put je put nade. To \u0161to se doga\u0111aji ubrzano kondenzuju u prijete\u0107em pravcu zna\u010di da vi\u0161e nemamo luksuz da pasivno posmatramo kako istorijski i dru\u0161tveni procesi upravljaju nama. U finoj dijalektici koja se odvija izme\u0111u objektivne stvarnosti (politi\u010dkih procesa, dru\u0161tvenih \u010dinjenica, itd.) i ljudske subjektivnosti (onog kako te procese shvatamo, interpretiramo, i kako u okviru tih interpretacija nastojimo da djelujemo i artikuli\u0161emo svoje interese), onima koji pretenduju da se bave politikom pripada odgovornost da najve\u0107im dijelom poku\u0161aju da zauzdaju dru\u0161tveno – politi\u010dke procese i da ih usmjeravaju. Naravno, postavlja se pitanje: kojim politi\u010darima \u0107emo ukazati povjerenje da takvim procesima upravljaju, odnosno: kome \u0107emo na izborima dati povjerenje?<\/p>\n\n\n\n
To je i su\u0161tina ovog obra\u0107anja, ali i moje odluke da na izborima dam povjerenje listi Evropskog saveza, koju na lokalnim izborima u Podgorici predvodi Boris Mugo\u0161a. Hajnc Hartman, veliki psihoanaliti\u010dar, je govorio o \u010dovjekovom kapacitetu za neutralizaciju sirove nagonske energije kao o jednom od vitalnih kvaliteta dobro integrisane li\u010dnosti. Ono \u0161to je zna\u010dajno za ovu politi\u010dku pri\u010du je \u010dinjenica da je neutralizacija \u201ezaslu\u017ena\u201c i za \u010dovjekov kapacitet da odgodi neposredno zadovoljenje bazi\u010dnih potreba onda kada bi to bilo socijalno proskribovano ili se kosilo sa moralnim imperativom, da kvalitetno organizuje i dugoro\u010dno planira svoje postupke, da stekne predstavu o sebi \u2013 i posebno va\u017eno \u2013 o Drugom u kontekstu u kojem djeluje. Lista na \u010dijem je \u010delu Boris, zajedno sa ostalim listama koje se nalaze na istom dijelu politi\u010dkog spektra, ne samo da djeluje iz pozicije ranije spomenutih \u201evezivnih\u201c supstrata ljudske psihe, nego, onako kako sam i njenog nosioca do\u017eivio i opisao, uliva povjerenje da se zaista radi o ljudima koji jesu u stanju da rade ono \u0161to bi politi\u010dari i trebalo da rade \u2013 da maksimaliziraju dobro i da pritom djeluju odgovorno. Kvalitet liste Evropskog saveza je i u tome \u0161to ona prevazilazi partikularizme: prostor \u201edobra\u201c koji su ovi politi\u010dki akteri odabrali da \u0161ire kao rezultat svog djelovanja nadilazi jednu etni\u010dku zajednicu, jednu religijsku grupu, jednu seksualnu orijentaciju, jednu mahalu, pleme ili selo.<\/p>\n\n\n\n
Sve su ovo razlozi iz kojih Boris Mugo\u0161a i lista Evropskog saveza moraju biti pobjednici predstoje\u0107ih izbora. To \u0161to \u0107e biti tihi pobjednici \u2013 dio je njihovog dostojanstva i ljudskog kvaliteta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Doc. dr Mehmed \u0110e\u010devi\u0107 sa Fakulteta politi\u010dkih nauka Univerziteta Crne Gore, podr\u017eao je za predstoje\u0107e lokalne izbore u Podgorici listu \u201eEvropski savez \u2013 Boris Mugo\u0161a (SDP, SD, LP i gra\u0111ani) – Podgorica za primjer\u201d. \u0110e\u010devi\u0107 je naveo razloge zbog kojih Boris Mugo\u0161a i lista Evropskog saveza treba da budu pobjednici predstoje\u0107ih izbora u Podgorici. Tekst […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":775,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-774","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=774"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/774\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":776,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/774\/revisions\/776"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/775"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/evropskisavez.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}