Gotovo da ne prođe ni mjesec dana, a da javnost ne bude suočena s novim slučajem vršnjačkog nasilja. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da su akteri ovih događaja maloljetna djeca. To više nije pitanje pojedinačnih incidenata niti problem koji se može opravdavati „dječjim nestašlucima“ ili „fazom odrastanja“. Ovo je ozbiljan alarm da se nalazimo pred dubokom krizom vrijednosti i odgovornosti u društvu.

Kada djeca tuku, ponižavaju, zlostavljaju i javno ismijavaju svoje vršnjake, ne smijemo se pitati samo šta se dogodilo već i kako smo, kao društvo, dozvolili da do toga dođe. Nasilje nije nastalo preko noći. Ono je posljedica godina ćutanja, tolerisanja agresije, relativizovanja problema i izostanka pravovremene reakcije odgovornih.

Nedopustivo je da se nakon svakog novog slučaja javnost zgražava nekoliko dana, a potom sve padne u zaborav do narednog incidenta. Djeca ne mogu i ne smiju odrastati u okruženju u kojem je strah postao svakodnevica, a nasilje sredstvo dokazivanja i sticanja popularnosti.

Vrijeme je da se prestane s traženjem izgovora i počne s preuzimanjem odgovornosti. Potrebna je odlučna reakcija porodice, škole, institucija i cjelokupne zajednice. Svako ignorisanje problema predstavlja saučesništvo u njegovom daljem širenju.

Vršnjačko nasilje nije samo problem djece. Ono je ogledalo društva. A kada nam ogledalo iz dana u dan pokazuje sve više nasilja među najmlađima, onda je jasno da se ne suočavamo samo s problemom vršnjačkog nasilja već sa ozbiljnim moralnim i društvenim sunovratom koji više niko nema pravo da ignoriše.