Odbornica Evropskog saveza u Skupštini opštine Herceg Novi Tanja Vujičić danas je govorila na memorijalnom okupljanju povodom godišnjice Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

„Danas smo se okupili ispred CB Herceg Novi da se sjetimo 1992. godine i svih onih koji su bježeći od rata tražili sigurnost i zaštitu u našem gradu. 

Nažalost, umjesto toga, oni su vraćeni u ruke onih od kojih su bježali. 

Porodice žrtava žive bol već više od tri decenije, a mi im dugujemo podizanjem spomen obilježja, dugujemo im trajno sjećanje, poštovanje i istinu. 

Kao odbornica Evropskog saveza u SO Herceg Novi učiniću sve što je moguće da izdejstvujemo podizanje spomen obilježja”, poručila je povodom toga Vujičić.

Njeno integralno izlaganje u nastavku.

Danas smo ovdje da se sjetimo 1992. godine i svih onih koji su, bježeći od rata, tražili sigurnost i zaštitu u našem gradu. Nažalost, umjesto toga, mnogi od njih su deportovani i predati u ruke onih od kojih su pokušavali pobjeći.

Ja tada nisam ni bila rođena. Ipak, o ovome ne govorim iz ličnog sjećanja, već iz priča, svjedočenja i činjenica koje su ostale kao trajna obaveza svima nama.

Dok stojim ovdje i gledam vas, osjećam duboku tugu. Ali istovremeno znam da vaša bol traje više od tri decenije i da je to teret koji nijedna riječ ne može u potpunosti opisati.

Zato, kao građanka, ali i kao odbornica lokalnog parlamenta, osjećam još veću odgovornost da ne okrenemo glavu, da ne zaboravimo i da uradimo sve što je u našoj moći da istrajemo u podizanju spomen-obilježja žrtvama deportacije.

Podizanjem spomen-obilježja nećemo vratiti izgubljene živote, ali ćemo pokazati da nisu zaboravljeni, da smo greške priznali i da se nikada više ne smiju ponoviti.

Dugujemo im istinu, poštovanje i trajno sjećanje.

Neka im je vječna slava.