Čitav jedan radni dan (i pola jučerašnjeg neradnog) trebao je ekspertu iz oblasti nautike, kapetanu budvanske turističke podmornice, da smisli odgovor koji obiluje neuspješnim pokušajem uvreda i niti jednom, ponavljam niti jednom objektivnom činjenicom.

Dakle, ono što je najvažnije u ovoj raspravi - Krapović niti jednim jedinim slovom nije negirao da je prekršio Zakon o parlamentarnom nadzoru iz oblasti bezbjednosti i odbrane, da Odboru nije dostavio traženu informaciju, kao i da je malo pobrkao lončiće misleći da je Odbor za bezbjednost i odbranu, ko god njime predsjedavao, dužan da njemu podnosi račune. A opšte je poznata hrabrost ministra vojnog koji se u dopisu upućenom odboru sakrio iza sekretarke ministarstva, umjesto da ga potpiše lično. 

No, ministar vojni silu demonstrira komunalnim prekršajima i blokiranjem ulica - nekad službenim vozilima Opštine Budva, a danas privatnim vozilom u vlasništvu njegove porodice. Pa ipak, sva sila i snaga ministra vojnog nestala je u momentu kad se njegovom vozilu približilo vozilo za uklanjanje nepropisno parkiranih vozila, takozvani pauk. Da kojim slučajem, daleko bilo, poput stanovnika na Bliskom istoku čuje zujanje iranskog Šahed drona, ministar vojni bi, sa svom svojom kilažom, zaronio brže i dublje nego turistička podmornica u njegovom vlasništvu. 

A kad smo već kod toga, hvala na poređenju sa članom biblioteke iz Radovana III. Odgovoriću na isti način - mene ministar vojni neodoljivo podsjeća na lika iz stripa po imenu Obeliks (poznat i kao Trboje), uz jednu bitnu razliku - našem ministru je neko umjesto čarobnog napitka očigledno podmetnuo čaj od nane, pa je skladno tome i njegova snaga prilično ograničenih kapaciteta i tu junaka nema.

A o Krapovićevim kapacitetima je suvišno govoriti, jer praksa govori sasvim dovoljno - na osnovu poslatog dopisa kojim se od njega traži izjašnjenje, on je shvatio da je naše interesovanje za ovo pitanje izostalo. Mnogo je, pa čak i za funkcionera Demokrata. 

Iako u trenutku upućivanja predmetnog dopisa Ministarstvu odbrane nijesam bio ni zamjenik predsjednika Odbora, već samo član, najobičnija je laž da Odbor nije upoznat sa obraćanjem pripadnika Vojne policije VCG, o čemu postoji komunikacija, kao i o tome da je Ministarstvu upućen predmetni dopis dana 31.10.2025. godine.

Za razliku od ministra vojnog Obeliksa (Trboja), ja svoju “bitnost” ne gradim funkcijom, već imenom, prezimenom i učinkom, tako da mi pozicija poslanika, zamjenika predsjednika ili, u ovom trenutku, spletom nesrećnih okolnosti predsjedavajućeg Odbora ne znači ama baš ništa. Sa tom, kao i sa svakom drugom pozicijom ću se, kad dođe vrijeme, veoma rado i raspoloženo rastati, što se za Obeliksa (Trboja) i njegovu družinu ne može reći. 

Vojnički otpozdrav drugu Obeliksu (Trboju), uz molbu da naš susret u Skupštini bude u sakou makar broj većem, jer se uvijek osjećam ugroženim od strane zakopčanog dugmeta koje, pod ogromnim pritiskom, prijeti da kao projektil ugrozi moju fizičku bezbjednost. Ljepše bi bilo da mu iz sakoa viri članska karta, pa čak i ako je Demokrata.