Dana 31. oktobra 2025. godine tadašnji predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu, kolega Miodrag Laković, uputio je Ministarstvu odbrane dopis kojim je tražio informaciju u vezi sa razrješenjem dužnosti 5 pripadnika Vojne policije Vojske Crne Gore, a shodno njihovom obraćanju navedenom Odboru.
Do dana jučerašnjeg (1. april 2026. godine) Odbor nije dobio ama baš nikakvu informaciju od resornog ministarstva, čime je ono kao institucija, kao i ministar kao odgovorno lice, prekršilo Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane.
S tim u vezi, u susret aktuelnom premijerskom satu, ministru odbrane Draganu Krapoviću postavio sam poslaničko pitanje koje glasi:
“S obzirom da od 31. oktobra 2025. godine Odboru za bezbijednost i odbranu nijeste dostavili odgovor na dopis broj 00-63-4/25-39, a povodom dostavljanja relevantnih informacija u vezi sa razrješenjem dužnosti 5 pripadnika Vojne policije VCG (četiri podoficira i jedan vojnik), zašto ste, kršeći Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane izbjegli da Odboru dostavite odgovor na navedeni dopis? Koje su okolnosti navedenog događaja?” (slika 1)
Nakon 5 mjeseci, ovo moje pitanje podstaklo je ministra odbrane, odnosno sekretarku ministarstva po njegovom nalogu, da Odboru uputi dopis (slika 2), kojim od Odbora zahtijeva da ministru odbrane dostavi određene informacije, i to:
“- da li je obraćanje pet pripadnika Čete vojne policije Vojske Crne Gore razmatrano na
nekoj od sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu;
- da li je Odbor donio odluku da se, ministru odbrane uputi gore navedeni dopis, kojim se traži dostavljanje relevantnih informacija koje se odnose na odluke o razrješenju od dužnosti ovih lica;
- ukoliko je obraćanje profesionalnih vojnih lica razmatrano na nekoj od sjednica Odbora, da li je donesena odluka u formi zaključka, odluka o održavanju kontrolnog saslušanja po ovoj temi ili neki drugi pravni akt
Takođe, potrebno je da, ministru odbrane dostavite i obraćanja navedenih profesionalnih vojnih lica Odboru za bezbjednost i odbranu.”
S obzirom da, kao zamjenik predsjednika Odbora, usljed ostavke kolege Lakovića, trenutno predsjedavam istim, ministarstvu sam ljubazno poručio da bi dostavljanje obraćanja navedenih
profesionalnih vojnih lica Odboru za bezbjednost i odbranu značilo direktno kršenje člana 18 Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji jasno propisuje obavezu Odbora da obezbijedi zaštitu identiteta lica iz člana 17 stav 1 istog Zakona (u ovom slučaju službenika Vojne policije Vojske Crne Gore), te kazao da, za razliku od resora koji sekretarka i resorni ministar predstavljaju, Odbor za bezbjednost i odbranu neće kršiti odredbe navedenog Zakona, makar dok ja njime predsjedavam.
Takođe sam, što je od posebnog značaja, napomenuo da su nadležnosti državnih organa jasno propisane Ustavom i zakonima, te da je Ministarstvo odbrane za svoj rad odgovorno Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore i samoj Skupštini, a ne obratno. Podsjetio sam da Odbor nije dužan da pruža odgovore na pitanja koncipirana na način kako je to urađeno u dopisu Ministarstva odbrane, niti da za svoj zakonit rad polaže račune bilo kojem Vladinom resoru, kao ni da za potrebe Ministarstva odbrane i resornog ministra tumači odredbe Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane.
U konačnom, a s obzirom na činjenicu da je Ministarstvo odbrane nedostavljanjem
odgovora prekršilo Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, te da je navedeno predmet poslaničkog pitanja koje sam u okviru premijerskog sata postavio resornom mınıstru, poručio sam da se unaprijed radujem da sve nejasnoće u vezi navedene teme razjasnimo u plenumu, kako to i nalaže Poslovnik o radu Skupštine Crne Gore.
U prethodne skoro 3 godine zaboravili smo da je Skupština, po Ustavu, iznad Vlade Crne Gore i u velikoj mjeri je pretvorili u protočni bojler koji samo propušta zakone koje mu Vlada dostavlja. Sa pozicije poslanika, člana bilo kojeg odbora ili, u ovom slučaju, predsjedavajućeg Odbora za bezbjednost i odbranu, trudio sam se, trudim se i trudiću se da sačuvam dignitet službe, poslanika i Skupštine u cjelini, ne dozvoljavajući da nas bilo koja institucija tretira kao njen servis niti da smatra da smo dužni da joj polažemo račune.



