Podgorica živi svoje najsramnije dane u posljednjih nekoliko decenija. Grad koji je uvijek otvoren za sve ljude, metropola Crne Gore, pretvorio se u mjesto straha, nasilja i mržnje i to ne zbog naših gostiju stranaca, nego zbog razuzdanog nasilja ekstremista koje nadležni organi tolerišu a neki političari vlasti raspiruju.

Posebno je tužno što na sve to ćuti gradska uprava na čelu sa gradonačelnikom Mujovićem, dok pojedini odbornici, predstavnici gradskih vlasti, pozivaju na progone i linč jedne nacije i vrijeđaju novinare.  Ipak bi dužnost prema gradu, ljudska etika i čojstvo trebali biti ispred obaveze ili straha od koalicionih partnera koji mjesecima siju mržnju lažima i podmetanjima kojima sluđuju javnost. Nije dovoljno da se most osvijetli u crvenu boju i da sve sve zaboravi gradonačelniče, čak je i licemjerno nakon "kristalne noći" i uništavanja imovine ljudi, odgovoriti ćutanjem i svjetlima na mostu kao da se ništa ne dešava.

Jasno je da je propao još jedan pokušaj te naopake politike da izazove haos u državi i time zaustavi evropske integracije i izvjesno članstvo Crne Gore u EU u narednim godinama, šaljući sliku o Crnoj Gori kao nestabilnoj državi koja mrzi drugačije. Podsjećam da se slično dešavalo od strane istih aktera i uoči članstva Crne Gore u NATO. 

Većinska Podgorica sigurno nije na strani takvog ludila i histerije, a to će pokazati dani pred nama kada se emocije smire i bude jasno vidljivo ko je pokušao politički jadno da profitira životima nedužnih ljudi, spreman da žrtvuje mir radi svojeg sitnog politikanstva. Takvi zaslužuju samo prezir Podgorice.