Napad nožem na Zabjelu prilikom kojeg je od strane stranih državljana ranjen naš sugrađanin mora naići na osudu svih u Crnoj Gori, kao i dobiti epilog pred institucijama Crne Gore. Našem sugrađanu želim što brži oporavak i dobro zdravlje.

Pa ipak, sve ono što se desilo nakon toga predstavlja jednu ogromnu sramotu za Crnu Goru. Umjesto da bezbjednosni sektor pravovremeno reaguje i pronađe počinioce, kako god se oni zvali, njih su, kako to obično biva u Crnoj Gori, pronašli građani. Scene prilikom kojih je masa, uzvikujući najgore moguće parole, pokušavala da linčuje tri turska državljanina, a policija praktično obezbjeđivala jedan takav skup, sramota su za Crnu Goru. 

Još je sramotnije pojavljivanje ministra koji nije imao hrabrosti da osudi pokliče “ubij Turčina” i prisutne upozori da i to predstavlja kršenje zakona i raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje. Isti onaj ministar kojeg nikad nijesmo imali priliku da vidimo na Kruševom ždrijelu, đe se traži pravda za stradalu crnogorsku đecu.

Na kraju, menadžment bezbjednosnog sektora, umjesto da zavede red i zaštiti sve građane, dodatno potpiruje mržnju praktično organizujući “lov na Turke”. Tako se i stvarni šef bezbjednosnog sektora na mrežama pohvalio fotografijom uhapšenih 45 državljana Turske, zaboravljajući da javnosti saopšti da su ljude privodili sa ulice i iz kafića, samo zato što su Turci.

Još je nesrećnija reakcija premijera koji zbog ovog incidenta najavljuje hitno uvođenje viza turskim državljanima za ulazak u Crnu Goru. Ako su trojica turskih državljana kriminalci i izgrednici, neće biti da su takvi 13000 državljana Turske koji borave u Crnoj Gori i svi oni koji dolaze kao turisti. Da li smo na isti način trebali da reagujemo kad god je neki stranac počinio zločin u Crnoj Gori, što iz zemalja regiona, što šire?

Ne treba zaboraviti da vjerovatno ne možemo ni prebrojati koliko je života naših sugrađana spašeno upravo u toj Turskoj, od najtežih oboljenja, zahvaljujući dobrim odnosima i njihovom medicinskom sistemu.

Ne smijemo, na kraju, zaboraviti i da je Turska naš NATO partner, jedan od ozbiljnijih ekonomskih partnera Crne Gore i trenutno, zasigurno, najveći garant mira u Crnoj Gori.

Rješenje problema u koji smo upali, a za koji nam nijesu krivi ni Turci, niti bilo ko drugi je jednostavno. Da, Crnoj Gori trebaju izmjene migracione politike, ali ne takve da se zatvaramo za prijatelje. Treba nam ozbiljan bezbjednosni sektor koji će provjeravati ko ulazi u Crnu Goru i kriminalce, probisvijete i izgrednike u tome sprječavati, bez obzira odakle oni dolazili.

A dobri, pošteni ljudi kojih svuda ima i koji su, vjerujem, u većini, moraju nastaviti da budu dobrodošli u Crnu Goru u kojoj će boraviti i živjeti bez straha za sopstvenu bezbjednost. To je jedina Crna Gora koju želimo.