Čija su naša đeca, naši nastavnici i naše škole?

Koliko je zlo režim Aleksandra Vučića najbolje se vidi na ovom primjer. Tačnije, na ovom primjeru se vidi koliko im smeta Crna Gora kao koncept građanske države u kojoj nema segregacije po osnovu vjerske ili etničke pripadnosti.

Malo im je što građane Crne Gore već godinama svrstavaju u etničke torove, dijele po osnovu zastave, himne, vjere već i u školske učionice žele uvesti umobolne torove. Da se oni pitaju, školske klupe bi obilježavali po etničkoj pripadnosti a onda to prodavali kao demokratiju jer i drugi imaju svoje klupe.

Njima ništa nije sveto i sve je podređeno njihovom nacionalističkom cilju pa i đeca. To znamo već odavno. Problem je što mi kao društvo nemamo institucije a ni volje kod vladajućih struktura, da se pozabave ovim problemom i da zaštite građane i đecu od bolesnog režima iz susjedne države.

Mi možemo imati različita mišljenja po pitanju raznih tema ali svi zajedno moramo sačuvati đecu i dati im šansu da budu bolji i pametniji nego što su naše i prethodne generacije bile.

Moramo krenuti da mijenjamo stvari već od 29. septembra, već od Podgorice. Moramo! Trebaju nam institucije. Ako ne zbog nas onda zbog naših potomaka.