Ne može se ljudima reći da moraju napustiti svoje domove, a da im se istovremeno ne ponudi nikakav plan, privremeni smještaj ili makar jasna informacija. Takva neizvjesnost je posebno teška za starije, bolesne i socijalno ugrožene stanare.

Pitam: da li bi ovako postupali da su oni ili njihove porodice u istoj situaciji?

Da li je normalno da građani budu ostavljeni u strahu i neizvjesnosti, dok institucije ćute?

Pozivam lokalnu vlast da hitno reaguje, preuzme odgovornost i obezbijedi konkretna rješenja za stanare, umjesto da problem prebacuje na druge.