Priče o „nasilnoj asimilaciji“ zbog crnogorskog jezika nijesu ništa drugo do jeftina politička manipulacija i svjesna provokacija. 

Učiti djecu službenom jeziku države u kojoj žive nije nasilje, već civilizacijski minimum svake suverene i demokratske države.

Pokušaji da se crnogorski jezik predstavi kao prijetnja predstavljaju direktan napad na ustavni poredak i državnost Crne Gore, ovaj put upakovan u navodnu brigu za djecu. Ne bori se poslanik Bojović ni za kakva prava, već nastavlja ideološki rat protiv države, po već svima znanoj matrici. 

Ovakvi narativi služe kao dimna zavjesa za Botun i ekološku katastrofu u Pljevljima, kao i nastavak napora da se sputa evropski put Crne Gore. 

Ovakve i slične manipulacije poslanika Bojovića i struktura kojima pripada neće sakriti istinu, niti zaustaviti građane da odlučno traže odgovornost i konkretna rješenja za stvarne probleme države. 

A što se tiče jezika, crnogorski jezik nije pitanje diskusije već ustavna realnost koju niko ne može izbrisati.